Porculanske ljuskice (veneers) stavljaju se na prednje površine zuba kako bi se riješili razni estetski nedostaci; diskoloracija, zatvorili prostori ili reparirali otkrhnuti ili „potrošeni" zubi. Ljuskice su tanke i kao djelomična krunica pokrivaju samo vidljivi dio zuba. Uglavnom se rade za prednje zube. Izrađuju se u zubotehničkom laboratoriju.

S keramikom kao materijalom može se postići izvrsna estetika, a s razvojem tehnologije postižu se sve tanji laminati. Kada se ljuskice stave na zub, on ne izgleda "deblji". Ljuskice se mogu optimalno prilagoditi individualnoj boji, obliku i površini zuba.

Prednosti izrade ljuskica su da se preparira vrlo malo zubnog tkiva, cakline od 0,5 do 1,5 mm i to samo sa prednje strane čime se štedi veliki dio zubnog tkiva za razliku od izrade potpune krunice. Velika je prednost i ta što se porculanske ljuskice lijepe(kompozitnim cementom) za preostale zubne strukture, što stomatologu dozvoljava da dodatno štedi zub prilikom njegove pripreme za ljuskice.

Porculanske ljuskice su doista odlično rješenje za estetske korekcije, no isto tako bitno je znati da one nisu rješenje za sve nedostatke. Njihova je primjena ograničena na određeno područje i zato je vrlo bitno da stomatolog shvati točne želje svojih pacijenata i isto tako je bitno da pacijenti shvate kada je moguće napraviti porculanske ljuskice. Tek tada je moguć dobar rezultat kojim će biti zadovoljan pacijent, ali i stomatolog. Zbog relativno male i ravne plohe na koju se lijepe, osjetljive su na prejake sile. Stoga nisu preporučljive kod, primjerice, pacijenata koji škripe zubima jer ih prejake sile mogu otrgnuti sa zuba.

Osim porculanskih ljuskica neke estetske nedostatke moguće je riješiti i kompozitnim ljuskicama.

Njihova prednost je što se rade direktno u ustima i rezultat je odmah vidljiv. Najnovija generacija kompozita i dobra završna obrada(poliranje) daje zadovoljavajuće rezultate, a i cijena je bitno povoljnija. Nedostatak je postojanost boje što , opet ovisi o vrsti kompozita i završnoj obradi.